PRELAZNI ROK U HUMSKOJ: Na kraju to ovako izgleda!

Na kraju trojica besplatnih igrača

Očekivale su se korenite, desile su se kozmetičke promene. Trebalo je ova zima da podseti na 2016, dubok rez Ivana Tomića, kad je ceo tim – čak 11 igrača, što iz omladinske škole, što povratnika, što novajlija – stigao u Humsku, međutim, još jedan ogroman bodovni zaostatak za Crvenom zvezdom nije naterao odgovorne u Partizanu da preseku i crno-belima podare novi izgled.

Umesto najavljene rekonstrukcije samo minimalne rokade. Uglavnom kao posledica besparice, o čemu svedoči podatak da su angažovana tek tri nova igrača, a da pritom za njihove potpise nije izdvojen nijedan jedini cent. Krilni vezista Musa Ndžai je stigao iz Norveške pošto je završio saradnju sa Stabekom, za ofanzivca Radivoja Bosića nije moralo da se plaća obeštećenje jer mu je istekao stipendijski ugovor sa Crvenom zvezdom, dok je iz Ferencvaroša stigao napadač Dejan Georgijević u aranžmanu koji podrazumeva jednogodišnju pozajmicu. I nije ovde reč o njihovim kvalitetima, tek su nekoliko sedmica pod palicom Zorana Mirkovića, valja im dati šansu, a staro je pravilo da je najisplativiji igrač koji ne košta, ali… Saznanje da nije realizovano ni upola zimskog plana kad je o pojačanjima reč deluje zabrinjavajuće za klub Partizanove veličine i tradicije.

Umesto najavljene rekonstrukcije samo minimalne rokade. Uglavnom kao posledica besparice, o čemu svedoči podatak da su angažovana tek tri nova igrača, a da pritom za njihove potpise nije izdvojen nijedan jedini cent. Krilni vezista Musa Ndžai je stigao iz Norveške pošto je završio saradnju sa Stabekom, za ofanzivca Radivoja Bosića nije moralo da se plaća obeštećenje jer mu je istekao stipendijski ugovor sa Crvenom zvezdom, dok je iz Ferencvaroša stigao napadač Dejan Georgijević u aranžmanu koji podrazumeva jednogodišnju pozajmicu. I nije ovde reč o njihovim kvalitetima, tek su nekoliko sedmica pod palicom Zorana Mirkovića, valja im dati šansu, a staro je pravilo da je najisplativiji igrač koji ne košta, ali… Saznanje da nije realizovano ni upola zimskog plana kad je o pojačanjima reč deluje zabrinjavajuće za klub Partizanove veličine i tradicije.

Ni plan o rekonstrukciji levog boka nije ugledao svetlost dana, iako su se čelnici dovijali na različite načine. Prvi pik bio je Ivan Obradović (ostao u Anderlehtu), naredni Nemanja Antonov (kao slobodan igrač potpisao za Muskron), pričalo se i o Rajku Brežančiću (iz Ueske prešao u Malagu), čak se stidljivo provlačila ideja o povratku Miroslava Bogosavca sa Banovog na Topčidersko brdo… Na kraju niko nije došao.

Koliko su finansije bile ograničavajući faktor u Partizanu pokazuje podatak da nije bio konkurentan na tržištu ni za ostale igrače. Želeo je Napretkovog centralnog veznog Miloša Vulića (završio u Crvenoj zvezdi za 200.000 evra), pridobio simpatije ofanzivca norveškog Stromsgodseta Tokmaka Nguena (potpisao za mađarski Ferencvaroš, jer klub iz Humske nije želeo ili mogao da plati 400.000 evra na ime obeštećenja), nadao se povratku Evertona Luiza (završio u Sjedinjenim Američkim Državama) ili Radosava Petrovića (ostao u Sportingu)… A to su samo ona imena koja su dospela u javnost.

Indikativno je da samo godinu dana pošto je doveo zvanično najboljeg fudbalera Superlige, Đorđa Ivanovića (platio ga 400.000 evra) Partizan nije kupio nijednog igrača iz manjih klubova domaćeg prvenstva, te ostaje dilema da li na ovdašnjoj pijaci nema kvalitetne robe ili, kao u prethodnim slučajevima, kupac stoji, razgleda, ali zbog plitkog džepa ne može da je priušti? Tako se došlo do sintagme „domaćinsko poslovanje“, iza koje se kriju saznanja da su sva trojica novajlija angažovana besplatno i za, kako se može čuti, simbolične plate. Što je možda i u redu za plan očuvanja mira u kući, međutim… Nešto slično desilo se i letos, kad su bez obeštećenja stigli Rikardo Gomeš, Gabrijel Enake, Milan Smiljanić i Mark Valijente, simbolično su plaćeni Nemanja Nikolić (350.000 evra), Goran Zakarić (150.000) i Aleksandar Šćekić (100.000), dok je od Olimpijakosa otkupljen Saša Zdjelar (500.000). Ukupno, u aktuelnoj sezoni 1.100.000 evra na pojačanja. U prošloj skoro triput više (2.960.000). Samo, tad se igrala Evropa, klub je bio mamac za potpise, neka pojačanja bila su milionska… Davno prošlo vreme.

Na suprotnom kraju terena, kad je o odlascima reč, Partizan se tokom januarskog prelaznog roka rastao sa jedinim igračem za kog je stručni štab rekao da nije na prodaju – Markom Jankovićem. Odlazak crnogorskog reprezentativca u SPAL doneo je klubu oko 900.000 evra (transfer 1.800.000, zarada se deli na pola sa Olimpijakosom) i ostavio rupu u veznom redu, zasad niko nije uspeo da je zakrpi.

Bio je to jedini „pravi“ odlazak, ako se ne računaju pozajmice Jovana Kokira (Teleoptik), Luke Cucina (Spartak), Marka Jovičića (malteški Hibernijans), dok je Strahinja Bošnjak postao novi član Voždovca, u aranžamnu koji podrazumeva zadržavanje 50 odsto ekonomskih prava kad se talentovani štoper bude prodao u inostranstvo i omogućava povratak u Partizan ako struka to bude želela.

Jankovićev odlazak bar malo je popravio stanje u kasi, iako su prioriteti kluba bili drugačiji. Kao pikovi za prodaju bili su označeni Saša Zdjelar (Bordo) i Svetozar Marković (Đenova, SPAL, Sasuolo), uz napomenu da će 18-godišnji štoper već na leto ponovo biti u izlogu, naročito posle informacije da Torino sprema 4.000.000 evra za jun.

Isti novac mogao je Partizan da dobije i da je prodao Rikarda Gomeša. Prema priznanju ljudi iz Humske, za strelca 14 jesenjih golova bilo je najviše interesovanja i konkretnih ponuda. Poslednja je stigla iz Saudijske Arabije, ali su crno-beli zahtevali da im se sva 4.000.000 evra uplate odmah, Arapi želeli dogovor na rate i posao je izostao.

A bilo bi pogubno za tim da je posle najvećeg kreativca ostao i bez prvog strelca. Ma kakvo stanje bilo u kasi. Jer, fudbal se igra više zbog golova, manje zbog novca…