Tokom leta, u moru loših vesti i slabih rezultata, kadetska selekcija Srbije je bila razlog optimizma. Ekipa Jovana Damjanovića je stigla do polufinala Prvenstva Evrope na Kipru, gde je posle herojske borbe poražena od Portugala. Videli su svi kakav potencijal „čuči“ u Mesiju Maksimoviću, Cvetkoviću iz Čukaričkog, zatim Rankoviću, Kostovu, Milosavljeviću, Roganoviću, Makaviću.
I svi su se složili da generaciju dečaka rođenih 2007. godine treba negovati i maziti, jer bi u perspektivi A selekcija mogla da dobije nekoliko ozbiljnih aduta. Biće na Terazijama 35 na ozbiljnim mukama i ispitu u narednom periodu, jer bi jedan loš korak mogao da zaustavi razvoj ozbiljno talentovanih momaka.
A početak tog razvoja nije počeo kako treba. Doskorašnju selekciju Jovana Damjanovića, ljudi u FSS su rasulu i mlađu i stariju omaldinsku reprezentaciju. To je očekivano. Ali može se raspralvjati u izboru trenera.
Selekciju mlađih omladinaca, za koju igra nekoliko doskoranjih kadeta, u ruke je dobio Gordan Petrić. Nesumnjivo harizmatičan čovek, preciznih i šaljivih izjava. Ali i trener koji do sada nije imao večikog iskustva u radu sa mlađim kategorijama. Dolazimo i do pitanja njegovog motiva, pošto se nekadašnji trener Partizana u dosadašnjoj trenerskoj karijeri nije profilisao kao trener radnik. Više kao motivator. I imao je sporadične uspehe u matičnom klubu. Ali u kontinuitetu – ne.
Početak kadeta u omladinskoj konkurenciji nije baš počeo sjajno. Tokom reprezentativne pauze selekcija igrača do 18 godina je odigrala dva prijateljska meča protiv Češke. I oba izgubila (2:4, 2:3). Još je rano za alarm, ali… Jasno je svima da bi kadeti, sa oreolom jedne od najboljih selekcija u Evropi, lako mogli da se uktope u talas proseka. A to svi želimo da izbegnemo.
Istini za volju, najtalentovaniji igrač selekcije Andrija Maksimović je već u A timu, za starije omladince igraju Cvetković, Milosavljević, Kostov…Početak je za brigu. Biće Gordan Petrić u narednom periodu pod velikim pritiskom.