FOTO: GETTY IMAGES
Dok su se mama i tata igrali rata – deca su bila u pesku i pravile kule i gradove. Upravo tako možemo opisati odnos nekih ekipa koji bi postao sve uočljiviji i istinitiji kada bi reči Florentina Pereza stupile na snagu. Kada neko izjavi da je Liga šampiona bezvredna, mora imati dobru potporu za tako nešto. Ipak, čini se da neko ne zna da gubi i da je zadovoljan samo kada pobeđuje.
Predsednik Real Madrida ponovo je započeo hajku na UEFA i FIFA aludirajući na Superligu, takmičenje koje bi donelo najveću revoluciju u istoriji evropskog fudbala. Zaista je neverovatno zamisliti da neki klubovi budu u jednoj ligi, dok bi sijaset timova koji su nekada bili šampioni Evrope mogli najviše da igraju neka drugorazredna međunarodna takmičenja, bez prilike da se susretne sa nekim od vodećih ekipa u Engleskoj, Španiji, Italiji…
Zaboravio je prvi čovek kraljevskog kluba da iz Gordog Albiona dolazi Notingem Forest – klub koji je u svojoj istoriji u dva navrata bio najbolji na Starom kontinentu. Nasuprot njega nalaze se bogati timovi poput Mančester Sitija i Arsenala. „Tobdžije“ nikada nisu bili prvaci Evrope, dok su „Građani“ u tome uspeli 2023. godine po prvi put. I ne, nije ovo sada priča kako bi neko trebalo da igra pre pomenuta dva tima već u tome da fudbal nije samo sadašnjost, to je igra koja traje vekovima.
Kada se vratite na početak teksta i sam uvod, shvatili bi da su mama i tata timovi poput Benfike, PSV-a, Marseja, Notingema, Zvezde, pa čak i Steaue – sve su to klubovi koji nisu uspeli da naprave rezultate vredne pomena u poslednjih 25 godina u Ligi šampiona, izuzev portugalske ekipe. Igra se promenila, sve je postao novac, a Perez želi da klubove koji imaju dušu baci na deponiju… Zašto da se ugasi nada srpskim klubovima da jednog dana igraju protiv najvećih timova u Evropi? Partizan je u dva navrata igrao grupnu fazu elitnog takmičenja, a u prvoj sezoni ravnopravno se nosio sa Real Madridom, kao i budućim šampionom – Portom. Zvezda je pre šest godina uzela meru Liverpulu, pobedila Olimpijakos, otkinula bod Napoliju. Sve su to rezultati koji govore da bez „malih“ tj. jeftinijih klubova ne bi bilo isto takmičenje.
Uporedio je Perez situaciju sa tenisom, odnosno brojem mečeva koji su odigrali Rafael Nadal i Rodžer Federer. Koliko njegova izjava nema poentu govori podatak da su upravo Španac i Švajcarac preko kvalifikanata i slabijih nosilaca dolazili do borbe za finale. Morali ste da prođete igrače poput Ljodre, Staraćea, Benetoa, Hasea. Potom biste se namerili do finala i na Del Potra, Vavrinku, Blejka, Fiša, posle Mareja, Tima… E onda bi došlo finale gde bi Đoković, Nadal i Federer odmerili snage za konačan plasman.
Sve je ovo prikazano slikovito, ali u stvari predstavlja jednu važnu stvar – bez ostatka Evrope nema fudbalske strasti. Florentino Perez bi svoje frustracije trebalo da ispoljava negde druge, pošto dva poraza u četiri kola lige šampiona nisu ono čime se španski velikan zadovoljava. Superliga i dalje je po strani, a pravi fanatici najsporednije stvari na svetu nadaju se da će tako i ostati.