FOTO: Shutterstock
Kakva karijera – strašna karijera! Siniša Mihajlović je jedan od najboljih fudbalera u istoriji srpskog i jugoslovenskog fudbala, a do samog kraja života nije mogao da se odvoji od lopte prema kojoj je imao neopisivu ljubav. Nije samo u našoj emlji ostao upamćen, pošto je u Italiji njegovo ime jedan kult koji će trajati vekovima.
Počeo je karijeru u Borovu, da bi 1988. godine došao u Novi Sad i obukao dres Vojvodine. Posle dve sezone svima je bilo jasno da se radi o neopisivom talentu, koji je prepoznala Crvena zvezda. Nije bio svestan, tada mladi Siniša, da će njegovo ime odzvanjati severom i dan danas, upisao se u legendu crveno-bele istorije i postao besmrtan. Osvojio je Kup evropskih šampiona sa čuvenom generacijom iz Barija, sa svojom Zvezdom popeo se i na vrh sveta u Tokiju, pobedom nad Kolo Kolom.
Posle se otisnuo na “čizmu” i mamio navijače na stadion, kako bi gledali njegove majstorije. Igrao je za Romu, Lacio, Sampdoriju i Inter. Ostavio dubok trag u plavom delu Rima, a veže ga i jedna čuvena anegdota iz tog vremena.
Utakmica protiv Sampdorije u Seriji A i momenat za istoriju – tri gola na jednoj utakmici iz slobodnih udaraca
“NEĆU DA IGRAM PROTIV MOJE ZVEZDE”
Mihajlovićev tadašnji klub – Lacio, izvukao je 2002. godine u drugom kolu kvalifikacija za Kup UEFA Crvenu zvezdu. Odbili su Dejan Stanković i Siniša Mihajlović da nastupe za rimskog velikana i na Marakanu došli u dresovima nekadašnjeg evropskog prvaka.
Zanimljiva je bila i izjava Mihajlovića posle meča, koji je izjavio da je dalje prošao slabiji tim (Lacio) i da je Zvezda bila bolja i zaslužila da se plasira u narednu fazu.
FOTO: MN Press
–Crvena zvezda je bila bolja i u Rimu i u Beogradu, ali je presudilo veće iskustvo fudbalera Lacija. Osećao sam se jako loše, nikada više neću doći u situaciju da igram protiv Crvene zvezde – rekao je Mihajlović tom prilikom.
Takođe, izjavio je da može da igra protiv Crvene zvezde, ali da je jedino moguće da postigne neki autogol ili skrivi penal, toliko bi mogao da učini svom voljenom klubu.
JEDNA ŽELJA NIKADA NIJE OSTVARENA
Od završetka karijere i kačenja kopački o klin, Siniša je hteo da se nađe na klupi Crvene zvezde. Međutim, do kraja života nije uspeo da ostvari najveću želju. Bilo je dosta spekulacija, ali nikada nije ništa konkretno dogovoreno, te legendarni fudbaler nikada nije prošao kroz tunel Marakane kao šef stručnog štaba crveno-belih.
TRENERSKA KARIJERA
Sve je počeo u Bolonji, a tamo je bio na klupi i na svojoj poslednjoj utakmici pre smrti. U međuvremenu je predvodio Kataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino i Sporting iz Lisabona. Bio je selektor reprezentacije Srbije u periodu od 2012. do 2013. godine. Ostao je upamćen po tome što je pod njegovom komandom došlo do čuvene smene generacija i na taj način profilisao je mnoge fudbalere koji su u narednim godinama bilo stub naše reprezentacije.
FOTO: Beta/AP
Preminuo je 16. decembra u Rimu posle duge borbe od posledica akutne mijelocitne leukemije. Njegova porodica i dan danas posećuje utakmice Crvene zvezde, a poslednja prilika da vidimo koliko je Mihajlović voleo srpski klub bila je u Milanu, kada su na tribinima bila njegova deca, kao i protiv Intera dva meseca ranije.