Nošeni sinoćnjim spektaklom koji su izrežirali fudbaleri PSŽ-a i Bajerna, timovi koji čine drugi polufinalni par imaju jednu važnu obavezu – da pruže barem pola od onoga i ne razočaraju celu fudbalsku javnost.
Od kada se saznalo da će Arsenal i Atletiko Madrid biti protivnici u drugom polufinalu ovosezonske Lige šampiona, nisu komentari bili baš pozitivno nastrojeni prema ovom dvomeču. Koliko je publika bila zadovoljna što će ekipe Luisa Enrikea i Vinsenta Kompanija da budu protivnici u jednom (ispostavilo se i sa razlogom), toliko su mišljenja bila suprotna po saznanju da će koplja ukrstiti Mikel Arteta i Diego Simeone.
Sada imaju pritisak na dve strane. Jedan deo je vezan za ono mnogo važnije, a to je da se izbori plasman u finale, a drugo, možda manje važno, ali svakako privlači puno pažnje, jeste da nekako barem trunku ljude odvrate od onoga sinoć i sa uživanjem pogledaju i večerašnji duel.
Ipak, nije baš bez razloga takav odnos prema večerašnjoj utakmici. Diego Simeone već godinama važi za jednog od defanzivno najboljih trenera današnjice i neko ko utakmice pretvara u isključivo praćenje njegovih fudbalskih principa, što često dovodi do toga da utakmica nema mnogo efikasnosti.
Sličan je princip i sa Artetom. Arsenal će, ukoliko uspe da dođe do titule, biti možda i najomraženiji šampion Engleske u ovom veku. Razni nadimci su davani Tobdžijama ove sezone, a ponajviše vezani za njihove već sada čuvene prekide, iz kojih su dali veliki broj golova.
Videćemo večeras da li nas dva stratega iznenade i ovog puta uspeju da zadovolje mnogobrojne kritičare. Težak posao ih očekuje, pogotovo jer je ljudima i dalje u glavi prethodno veče.
Meč između Atletika i Arsenala je na progarmu u 21 čas, a u prvom susretu dva tima, engelski predstavnik je bio bolji sa ubedljivih 4:0.
I bi najbolja utakmica – ovakav fudbal niko nikad nije igrao

