Povrede su jedan od najvećih problema sa kojima se suočavaju profesionalni teniseri, a ni najbolji igrači sveta nisu izuzetak. Gust raspored, veliki broj turnira i fizički zahtevni mečevi ostavljaju posledice čak i na najspremnije sportiste.
Poslednjih godina glavnu reč u svetskom tenisu vode Janik Siner i Karlos Alkaraz. Njih dvojica smenjuju se na najvećim turnirima, osvajaju grend slem trofeje i predstavljaju novu generaciju koja je preuzela primat od prethodnih šampiona. Ipak, sve češće se suočavaju sa problemima koji ih udaljavaju od terena.
Zbog toga je zanimljivo napraviti poređenje sa Rafaelom Nadalom, Rodžerom Federerom i Novakom Đokovićem, ali ne kroz njihove kompletne karijere, već kroz godine u kojima se sada nalaze Siner i Alkaraz. Takva analiza može da pokaže koliko su povrede uticale na prethodnu generaciju i da li se nova suočava sa sličnim problemima.
Siner i Alkaraz već imaju ozbiljna odsustva
Janik Siner je u avgustu 2026. godine morao da odustane od nastupa na US openu zbog povrede desnog kolena. Italijan je poslednji meč odigrao na Vimbldonu, gde je osvojio titulu, a problemi sa kolenom sprečili su ga da nastupi na turnirima u Montrealu, Sinsinatiju i Njujorku.
Situacija se dodatno zakomplikovala u oktobru, kada je Siner objavio da zbog potrebe za lečenjem neće igrati do kraja 2026. godine. Tako je ostao bez nastupa na završnom mastersu u Torinu, kao i na ostatku evropske dvoranske turneje.
Iako je tokom prethodnih godina uglavnom uspevao da izbegne duže pauze, ovo je značajan prekid njegove karijere u trenutku kada se nalazi na vrhuncu. Posebno je zanimljivo što je Italijan sa 25 godina već morao da završi jednu sezonu pre njenog zvaničnog kraja.
Ni Karlos Alkaraz nije imao mirnu 2026. godinu. Španski teniser povredio je desni ručni zglob tokom turnira u Barseloni u aprilu, nakon čega je usledio mnogo duži oporavak nego što se prvobitno očekivalo. Zbog toga je propustio masters turnire u Madridu i Rimu, Rolan Garos, Kvins, Vimbldon, turnir u Kanadi i Sinsinati. Na teren se vratio na US openu, posle više od četiri meseca bez takmičarskih mečeva.
Za Alkaraza je to bilo posebno teško jer je branio titule na Rolan Garosu i Vimbldonu, a povreda mu je poremetila planove tokom najvažnijeg dela sezone.
Federer je u istim godinama imao problema, ali nije dugo odsustvovao
Rodžer Federer je tokom svojih najboljih godina uglavnom uspevao da izbegne ozbiljnije povrede koje bi ga na duži period udaljile od tenisa.
Ipak, ni Švajcarac nije bio potpuno pošteđen. Sa 23 godine, tokom 2004, doživeo je povredu mišića leve butine, zbog koje je propustio turnire u Bazelu i Parizu. Pauza je trajala oko šest nedelja, nakon čega se vratio na teren i osvojio završni turnir sezone.
Već naredne godine, kada je imao 24, suočio se sa još jednim problemom. Povredio je ligamente skočnog zgloba tokom treninga, zbog čega je morao da propusti masters turnire u Madridu, Bazelu i Parizu. I pored toga, uspeo je da završi sezonu na prvom mestu ATP liste.
Sa 25 godina, 2006. godine, Federer je imao jednu od najboljih sezona u karijeri. Osvojio je tri grend slem titule i završio godinu sa čak 12 trofeja, bez dužeg odsustva koje bi mu ozbiljnije poremetilo takmičarski ritam.
Nadal se već u mladosti suočavao sa ozbiljnim povredama
Rafael Nadal predstavlja drugačiji primer, pošto su ga zdravstveni problemi pratili još od ranih dana profesionalne karijere.
Sa 23 godine, tokom 2009, Španac je imao problema sa tendinitisom kolena. Zbog toga je propustio Vimbldon, na kojem je trebalo da brani titulu osvojenu godinu dana ranije. Njegovo odsustvo otvorilo je put Federeru ka novom trofeju na londonskoj travi.
Godinu dana kasnije, kada je imao 24, Nadal je ponovo imao problema sa desnim kolenom. Morao je da preda četvrtfinalni meč Australijan opena protiv Endija Marija, ali se relativno brzo vratio i nastavio sezonu na najvišem nivou.
Sa 25 godina, 2011, imao je problem sa mišićem leve noge tokom Australijan opena. Ipak, uspeo je da nastavi sezonu i osvoji Rolan Garos, dok je stigao i do finala Vimbldona i US opena. Nadalov primer pokazuje da su povrede bile prisutne i u njegovim mladim godinama, ali i da je često uspevao da se vrati na teren i nastavi sa osvajanjem najvećih trofeja.
Đoković je u tom periodu uglavnom uspevao da izbegne duže pauze
Novak Đoković je u ranim i srednjim dvadesetim godinama uglavnom imao stabilniji kontinuitet nastupa na najvećim turnirima.
Sa 23 godine, tokom 2010, nije imao duže odsustvo zbog ozbiljne povrede koje bi obeležilo njegovu sezonu. Godinu dana kasnije, kada je imao 24, suočio se sa problemima sa leđima i ramenom, zbog kojih je propustio pojedine turnire i imao poteškoća tokom završnog dela sezone.
Uprkos tome, 2011. godina ostala je jedna od najuspešnijih u njegovoj karijeri. Osvojio je tri grend slem titule i sezonu završio na prvom mestu ATP liste. Sa 25 godina, tokom 2012, nastavio je da igra na najvišem nivou i osvojio Australijan open, dok je stigao do finala Rolan Garosa i US opena.
Najveći problemi sa povredama došli su kasnije. Đoković je 2017. godine zbog problema sa desnim laktom odlučio da završi sezonu već u julu, što je bilo jedno od njegovih najdužih odsustava u tom delu karijere.
Šta nam govori poređenje?
Kada se posmatraju godine u kojima se trenutno nalaze Siner i Alkaraz, jasno je da ni prethodna generacija nije bila imuna na povrede. Federer je imao problema sa butinom i skočnim zglobom, Nadal sa kolenima, dok je Đoković u tom periodu imao poteškoće sa leđima i ramenom.
Ipak, postoje određene razlike. Federer i Đoković su u većem delu posmatranog perioda uspevali da održavaju kontinuitet nastupa na najvećim turnirima, dok je Nadal već u mladosti morao da pravi duže pauze.
Siner je do 2026. godine imao relativno malo dužih odsustava zbog povreda, ali mu je problem sa kolenom prekinuo sezonu. Alkaraz je, sa druge strane, zbog povrede ručnog zgloba propustio više od četiri meseca takmičenja.
Naravno, nije moguće na osnovu nekoliko sezona doneti konačan zaključak o tome ko je imao najviše problema sa povredama. Siner i Alkaraz još imaju mnogo godina profesionalnog tenisa ispred sebe, dok su Nadal, Federer i Đoković iza sebe ostavili kompletne karijere.
Jedno je sigurno, povrede su bile veliki izazov i za prethodnu generaciju, a ostaje da se vidi da li će Siner i Alkaraz uspeti da izbegnu ozbiljnije probleme u godinama koje dolaze.

