FOTO: Getty Images
Iza nas je najveća evropska reprezentativna smotra u fudbalu, a nema dileme da se Španija zasluženo popela na vrh Starog kontinenta. Od prve do poslednje utakmice su nadigrali apsolutno svakog rivala, i u finalu savladali Englesku rezultatom 2:1. UEFA je obelodanila idealnih 11, ali je i redakcija „Max Sporta“ u internom glasanju izabrala svoj tim!
DŽORDAN PIKFORD (ENGLESKA) – Francuska možda jeste bila reprezentacija koja je primila najmanje golova na prvenstvu, ali je i odbrana „Trikolora“ dozvoljavala manje prilika od Sautgejtove čete. Pikford je zabeležio čak 17 odbrana, isticao se u najvažnijim utakmicama i uprkos potcenjenosti, pokazao da ipak problem engleske reprezentacije ne leži u čuvaru mreže. Od njega su više odbrana imali samo golman Holandije – Verbrugen (18) i Mamardašvili (29), ali njihove reprezentacije nisu stigle do završnice.
KAJL VOKER (ENGLESKA) – Kao da Sautgejt nije znao da na pravi način iskoristi atletski verovatno najmoćnijeg desnog beka na svetu. Malo mu je igrao beka, malo štopera, ali je i uprkos tome Voker delovao kao najkonstantniji fudbaler Engleske. Ipak, da Karvahal nije propustio jednu utakmicu, verovatno se Voker ne bi našao na ovoj listi.
VILIJAM SALIBA (FRANCUSKA) – Delovala je odbrana Francuske prilično sigurno i stabilno, a Saliba je imao zadatak više – da čuva i Upamekana koji je ponovo pokazao manjak koncentracije u važnim trenucima, koji na njegovu sreću i nisu bili kažnjeni. Odigrao je prvenstvo bez greške u ovom trentku jedan od najboljih štopera i Premijer lige. Nema šta, da su zvezde iz napada Francuske bile na tom nivou, verovatno bi prošli Španiju.
STEFAN DE FRAJ (HOLANDIJA) – Bila bi šteta da se neko iz tima Holandije ne nađe u idealnih 11, a po našoj slobodnoj proceni, bolji turnir od Van Dajkovog imao je De Fraj. U prilog tome svedoče i statistički parametri, a ujedno i gol koji je štoper PSŽ-a postigao. U opticaju je bio i fantastični Stons, ali je ostao uskraćen za ovo mesto.
MARK KUKURELJA (ŠPANIJA) – Drvlje i kamenje se osulo po selektoru Španije zbog čega se odlučio za Kukurelju koji nije baš blistao u Čelziju prethodne sezone u odnosu na Grimalda koji je u takmičarskoj godini za nama delovao kao najbolji levi bek na svetu. Kako mu je to Kukurelja vratio? Asistencijom za gol kojim se Španija popela na krov sveta. Odličan turnir za Španca.
RODRI (ŠPANIJA) – Ne postoji savršeniji fudbaler na svetu u ovom trenutku od Rodrija koji deluje kao da je napravljen u nekoj fudbalskoj simulaciji sa ocenama 99 za sve segmente igre. Bio je tas na vagi u timu Španije u oba pravca, jer je konstantno oduzimao lopte protivnicima, a zatim ih u velikom procentu uspešnosti distribuirao napred. Tačnost pasova mu je iznosila 93 posto, od čega je uspešnih bilo 411 i mahom su bila usmerena unapred. Ipak, uz svo poštovanje Rodriju, i nagradi koju je dobio za igrača turnira, mi smo imali ozbiljnu dilemu između njega i Deklana Rajsa.
FABIAN RUIZ (ŠPANIJA) – Svako veliko takmičenje donese makar jednog igrača koji posle istog ima tri puta veću tržišnu cenu. Daleko od toga da je Fabian bio nepoznat javnosti, uostalom fudbaler je PSŽ-a, ali nikada pre ovog turnira nije odigrao ovako perfektno takmičenje. Naše skromno mišljenje je da je čak bio bolji i od Rodrija. Sve ono što se traži od moderne „osmice“, Fabian je to isporučivao. Pamtiće dugo ovo prvenstvo.
DANI OLMO (ŠPANIJA) – U njegovom slučaju, statistika nije bila kao bikini, te tri gola i dve asistencije zapravo deluju i manje od utiska koji je ostavio na publiku. Utisak je bio da kada god je lopta kod Olma u nogama, Španija će doći do prilike. Imao je selektor Španije „kiks“ kada ga je ostavio na klupi za jednu utakmicu, ali brzo je shvatio da je u ovom trentku Olmo daleko ispred Pedrija.
LAMIN JAMAL (ŠPANIJA) – Ne možemo da se složimo s tim da je Jamal novi Mesi, pre svega jer je njihov stil igre u potpunosti drugačiji, ali da je fudbalski svet dobio novu zvezdu – nema dileme. Sve ono što se o njemu pisalo u medijima prethodniih dana je čak i premalo za ono što talentovani dečak od 17 godina pokazuje na terenu. Prvi asistent turnira, i bez sumnje okosnica Barselone u naredne dve decenije, osim ako Katalonci ne kiksnu negde u celoj toj priči.
NIKO VILIJAMS (ŠPANIJA) – Nagovestio je i prethodne sezone u Atletik Bilbau sa 19 asistencija za sezonu da je vreme za iskorak, a ovo takmičenje to definitivno potvrdilo. Sa razlogom se sada najveći svetski klubovi otimaju za aktiviranje klauzule koju neverovatni Baskijac ima. Cena od 60 miliona evra zvuči kao bagatelna za momka koji je učinio da svi desni bekovi koji su ga čuvali na turniru deluju kao amateri.
DŽAMAL MUSIJALA (NEMAČKA) – Teško je bilo izabrati klasičnog napadača za ovu poziciju, jer su svi sem Mamutadzea realno podbacili, ali je u dilemi Musijala – Gakpo, pobedu ipak odneo mladi Nemac. Bio je najbolji igrač ekipe koja je posle Španije igrala najatraktivniji fudbal na turniru, i pokazao da je već sa 21 godinom praktično kompletan igrač. Ruku na srce, više je igrao bočno, a Haverc u srcu napada, ali je postigao tri pogotka. Zanimljivo je da je tri gola postigao iz 10 udaraca, dok je Gakpo dva puta više šutirao ka protivničkom golu.
Za nas je ipak najbolji igrač turnira – Fabijan Ruiz i jedina dilema je bila – on ili Olmo. Uprkos fantastičnom Rodriju, utisak je da je i mladi Jamal odigrao bolji turnir od njega.