DA NIJE BILO NJEGA KO ZNA: Evo ZAŠTO je Perperoglu DOŠAO u Zvezdu!?

Uzajamno poštovanje i uvažavanje mišljenja od velikog su značaja. Nije zahvalno baviti se situacijama „šta bi bilo, kad bi bilo“, ali nerealno deluje da bi Perperoglu došao da nije bilo Tomićevog poziva

 

„Imamo jako dobar radni odnos. Sada je malo drugačije. Bio je asistent u Olimpijakosu, sada je prvi trener. Mislim da će biti sjajan prvi trener. Ima samopouzdanja. Razume igru  jako dobro. Uvek je težak taj prelazak od asistenta do glavnog trenera. Nadam se da ćemo mu pomoći u tome i da ćemo zajedno imati odličnu sezonu. Objasnio mi je projekat. Da ima dosta mladih igrača. Da ćemo se boriti za svaku titulu. Imao sam neke ponude, ali od timova koji neće biti u borbi za titule. A ja želim da igram za nešto. Da se borim. To je bila velika motivacija za mene pri dolasku u Zvezdu“.

 

Ovim rečima Stratos Perperoglu u razgovoru za naš sajt opisao je razloge svog dolaska u Crvenu zvezdu i koliki je udeo u svemu imao Milan Tomić. Transfer na Mali Kalemegdan posle godina provedenih u Panatinaikosu, Olimpijakosu, Efesu, Barseloni i Hapoelu iz Jerusalima otvorio je pitanje Stratosove motivacije za ozbiljnim bavljenjem košarke, odnosno želje da Crvenoj zvezdi podari bar deo onoga što je u prošlosti dao nekim od najvećih evropskih klubova.

Sumnja možda jeste donekle i bila opravdana, ali samo kod onih što košarku prate paušalno. Kroz lupu osvojenih trofeja, zarađenog novca i klubova u kojima je zarađivao za hleb. Tri puta je bio šampion Evrope sa dva različita kluba, u četiri navrata uzimao je titulu prvaka Grčke, a u trofejnoj vitrini ima i tri grčka Kupa, turski Kup, španski Superkup i odnedavno ABA Superkup. O inkasiranim sredstvima izlišno je pričati, dok smo imena poslodvaca već pomenuli. I svuda gde je nastupao, krasilo ga je to da je timski igrač i pre svega – veliki radnik.

A, ako je neko bio upoznat sa Stratosovim ljudskim kvalitetima i radnim navikama onda je to Milan Tomić. Zajedno su radili u Olimpijakosu pune dve sezone i priča se da su imali odličnu saradnju u Pireju i da je Perperoglu poštovao Tomićev stav „lošeg policajca“ pod komandom Jorgosa Barcokasa. Dovoljno je pogledati Tomićev košarkaški stav s početka sezone, način na koji razmišlja i posmatra igru kako biste shvatili da Zvezdin strateg ne bi dovodio Stratosa Perperoglua da nije bio siguran u njegove mogućnosti i sposobnost da unapredi Crvenu zvezdu. Naprotiv. Milan Tomić je u to bio više nego siguran, zbog čega je izričito tražio da mu klupska uprava angažuje Perperoglua. Naravno, telefonski razgovori starih poznanika imali su presudnu ulogu.

 

Stratos nije razočarao. Ni trenera, ni navijače. Dva puta u poslednjih petnaest dana bio je jedna od glavnih komponenti Zvezdinog razbijanja Budućnosti. Njegovo iskustvo u Laktašima, a onda i sinoć u Podgorici kipelo je na sve strane. Plenio je hladnokrvnošću i ozbiljnošću, a pre svega tačno je znao kada i na koji način da protivniku ubaci lake poene. Čak se među Zvezdinim navijačima pronela šala da je u Morači ubacio 20 poena s toliko lakoće da posle utakmice nije morao ni da se tušira. Ono što je jako dobro radio i koristio protiv aktuelnog šampiona Jadranske lige jeste igra na niskom postu, gde je u nekim situacijama koristio visinsku prednost ili ranije stečena znanja kako bi nadmudrio rivala pored sebe. Počeo je u finišu prve, nastavio u drugoj četvrtini, a onda onim pogotkom iz okreta preko Kotija Klarka ubrizgao anesteziju i tako omamio Budućnost sredinom treće četvrtine, čime joj je zaustavio nalet. Kao da je podigao ručnu.

Tako je, podsetimo, usporio Ulm sa pet brzih poena na startu poslednje deonice nekoliko dana ranije. Na sličan način je slomio i Cedevitu u polufinalu ABA Superkupa, kada je za kratko vreme skupio 11 poena. Postao je još jedna napadačka opcija kada Reglandu, Beronu, Fajeu ili Odžu ne ide, a u odbrani jedna od stabilnijih kajli u lancu.

Ima logike, Perperoglu je Tomićev čovek od poverenja. I to, pre svega, zbog svega što su zajedno prošli u Pireju. Uzajamno poštovanje i uvažavanje mišljenja od velikog su značaja. Nije zahvalno baviti se situacijama „šta bi bilo, kad bi bilo“, ali nerealno deluje da bi Perperoglu došao da nije bilo Tomićevog poziva.
„Osvojili smo prvi trofej, ali ovo je samo početak. Novi smo tim, imamo veliki prostor za napredak i nove iskorake. On želi da njegov tim igra s mnogo energije. Jednostavno u napadu i brzo. Traži način kako najbrže da svoju filozofiju i viđenje košarke ubaci u tim. Zasad smo dobro radili, ali još je rana faza sezone, ima još dosta izazova pred nama“, rekao je Perperoglu posle osvojenog pehara u Superkupu.

Da, imao je trenutaka kada je znao da pretera sa brojem uzetih šuteva (Olimpija 3/10 i Cibona 0/6), ali ne treba zaboraviti da je sezona tek počela i da je proces uigravanja i dolaska do idealne forme. Uostalom, treba imati strpljenja. Jer, posle jedne loše večeri dođu pobede kao ona protiv Budućnosti…

PišeNikola STOJKOVIĆ (nikolaS_sN)
FotoStar Sport, MN Press

 

 

VELIKO IME NA TRIBINAMA: Portugalski stručnjak GLEDA Srbiju u Podgorici!

 

 

LAJKUJTE NAŠU STRANICU I PRATITE VESTI IZ SVETA SPORTA!