U opširnom intervjuu za Mozzart Sport, trener Crvene zvezde Vladan Milojević nije se postavio samo kao trener, već kao hroničar jednog vremena — savremenog fudbala koji, po njegovim rečima, ne trpi mitove ni nostalgiju. Govorio je o stanju u domaćem prvenstvu, medijima, mladim igračima, pritiscima koje nosi trenerski posao i svakodnevici u Zvezdi.
Kolege i treneri: Poštovanje i saradnja
– Ne postoji veće priznanje za trenera od toga kada vas izaberu kolege i igrači. I van profesionalnog okvira, prijatelj sam sa skoro svim trenerima u ligi. Posebno poštujem starije kolege, a mladima rado dam savet – ako me pitaju.
O kritikama i nerealnim očekivanjima
– Ako treba da počnemo sa minus 10 i igramo sa četvrtim timom, samo da svi budu zadovoljni – neka bude tako. Ovde niko ne daje rešenja. Samo se kritikuje.
Rezultati i medijska scena
– Kada Zvezda uđe u Ligu šampiona – niko ne kaže bravo. Odmah se traže rupe: imali ste sreće, slučajno ste uspeli… I tako tri puta zaredom. A kad izgubimo, onda nismo za Evropu. Sve u krug.
Stranci u Zvezdi: Izazovi i prilike
– Ljudi misle da stranci dolaze ovde zbog Lige šampiona. Ne dolaze. Pitaju se: gde ću živeti, da li će mi žena doći ovde, kakav je grad? Dođu i iznenade se. Ali to nije jednostavno.
O deci iz omladinske škole
– Andrija Maksimović igra protiv Barselone, ima 17 godina, i umesto da stanemo iza njega – mi ga razapnemo ako nema devojku iz tabloida. To nije suština. Imamo i talente u Čukaričkom, Partizanu, TSC-u – hajde da ih podržimo.
Harmonija u svlačionici: Tim pre svega
– Nisam imao problem sa igračima. Ponosan sam na harmoniju. Profesionalac mora da daje maksimum, da se stavi u službu tima. Ovde nekad ne razumemo šta znači biti profesionalac.
Pročitajte još…

