Dušan Domović Bulut, ime koje je postalo sinonim za 3×3 košarku. Još od 2012. godine, kada je odlučio da se posveti ovom obliku košarke, Bulut je neumorno gradio karijeru koja ga je od uličnih terena Beograda dovela do svetskih turnira i Olimpijskih igara. Sa brojnim titulama MVP-a, individualnim priznanjima i medaljama, postao je uzor mnogim mladim igračima širom sveta. Njegov put nije bio lak, ali je upravo zahvaljujući karakteru, strasti i viziji uspeo da basket 3×3 izvede na profesionalni nivo i pokaže da je moguće spojiti energiju ulice sa vrhunskim sportskim rezultatima.
O svemu tome Dušan Domović Bulut priča za „Max sport“.
Šta vas je navelo da se posvetite basketu 3×3 još davne 2012. godine?
– Još tada sam prepoznao da 3×3 ima ogroman potencijal. Privukla me ta energija ulice spojena sa profesionalizmom i znao sam da će ovaj sport imati veliku budućnost – priča Dušan Domović Bulut za ,,Max sport”.
Postali ste jedno od najvećih imena na 3×3 sceni, a mnogoj deci uzor i primer. Kako se osećate kada šetate gradom i čujete mlade nade kako šutiraju loptu i izgovaraju vaše ime?
– To je najveća nagrada koju sportista može da dobije. Kad vidim decu da uživaju u igri i da im ja predstavljam motivaciju, osećam veliku zahvalnost i obavezu da nastavim da budem primer, i na terenu i van njega.
Trebalo bi nam dosta vremena da nabrojimo sva vaša individualna i timska priznanja. Koji uspeh, bilo individualni ili timski, vam je najdraži?
– Svako priznanje ima svoju težinu, ali bih ipak izdvojio trenutke kada smo kao tim pomerali granice i osvajali velika takmičenja. Najdraže mi je što sam deo istorije – jer sam učestvovao u stvaranju kulture 3×3 basketa.
Pročitajte još..
Crvena zvezda sa skraćenom rotacijom i novim licima na putu za Minhen
Kakav je osećaj biti deo Olimpijskih igara?
– Olimpijske igre su san svakog sportiste, stajati rame uz rame sa sportistima i velikanima iz ostatka sveta je nešto što morate da osetite da bi razumeli.
Biti odlikovan olimpijac je jedna od najvećih časti i uspeha koji profesionalac može da dostigne.
Ipak na sve to bili smo poremećeni koronom i igranje pred praznim tribinama nije nešto sto mene lično ispunjava, ali je ogromno iskustvo .
Ostaje gorak ukus u ustima sto nismo kao najbolja generacija ipak uzeli tu zlatnu medalju.
U polufinalu Olimpijskih igara izgubili ste od Rusije, ali ste se potom vratili u borbi za bronzu. Kako se igrač mentalno i fizički oporavlja posle teškog poraza i šta vas je motivisalo za narednu utakmicu?
– Iako se mnogo priča o tom porazu, malo pažnje se odaje mentalnoj snazi te ekipe. U većini slučajeva a i mi ranije kad god smo bili glavni favoriti ako izgubimo utakmicu u polufinalu teško čak nemoguće je bilo vratiti se za kratko vreme i igrati za treće mesto. Karakter ekipe je izašao na kraju kao važan faktor, tako smo bili i selektovani iako smo imali svoje nedostatke. Motiv smo pronašli u osnovnoj stvari, bolje osvojiti medalju nego ne osvojiti.
Kako komentarišete današnji 3×3 basket?
– Sport je neverovatno napredovao. Postao je globalan, profesionalan i atraktivan. Danas ga igraju momci širom sveta, a organizacija turnira je na nivou velikih sportskih događaja. To je ogroman uspeh za sve nas koji smo bili deo početaka.
Pored Dušana Domovića Buluta mora stajati MVP, koju poruku biste poslali svima koji žele da se posvete basketu 3×3?
– Poruka je jednostavna, budite uporni i verujte u svoj put. 3×3 basket traži srce, hrabrost i ljubav prema igri. Ako to imate, uspeh će doći, možda ne odmah, ali sigurno. Najlepše u ovom sportu je što daje šansu svima da pokažu svoj talenat – zaključio je Dušan Domović Bulut za ,,Max sport”.

