Mladi vezista Aleksa Kuljanin, nova uzdanica pančevačkog Železničara, za kratko vreme prošao je put od anonimnosti do jednog od najlepših fudbalskih uspona u domaćem prvenstvu. Fudbaler rođen 2004. godine pre samo nekoliko meseci je uz treninge radio i u igraonici kako bi dopunio budžet, a danas je standardan superligaški fudbaler i mladi reprezentativac Srbije koji svojim razvojem sve više skreće pažnju fudbalske javnosti.
U razgovoru za „Max sport“, Kuljanin je govorio o iznenadnom usponu, važnoj minutaži koju dobija u Železničaru, pozivima u nacionalni tim, životnom putu koji ga je oblikovao, ali i ciljevima koje želi da ostvari do kraja sezone.
Kuljanin, koji je tek nedavno zakoračio u seniorski fudbal, ističe da mu je stabilizacija u timu donela ogromnu sigurnost i jasniji uvid u to šta još mora da unapredi na svom putu ka zrelom igraču.
– Zadovoljan sam kako se sve razvija, pre svega jer sam dobio priliku da se nametnem i pokažem šta mogu. Minutaža mi puno znači i daje mi samopouzdanje, ali znam da imam još mnogo prostora da napredujem. Trudim se da iz svake utakmice nešto naučim i da budem bolji nego prethodne nedelje.
Kako kaže, prilagođavanje tempu Superlige bilo je izazovno, ali ne i zastrašujuće.
– Najviše mi je pomogao rad na treningu i podrška saigrača. Tempo Superlige je mnogo brži i fizički zahtevniji, ali uz prave savete starijih igrača i stručnog štaba lakše sam ušao u ritam.

FOTO: Srdjan Stevanovic/Starsport
Poziv u mladu reprezentaciju Srbije predstavljao je potvrdu da je njegov rad primećen na pravom mestu i u pravom trenutku.
– Iskreno, mnogo mi znači. Svaki poziv za mladu reprezentaciju ti digne samopouzdanje, jer znaš da neko prati tvoj rad i da radiš nešto kako treba. Lep je osećaj, ali me i tera da još više radim, jer neću da bude slučajno — hoću da zaslužim svaki sledeći poziv. Tako da mi baš prija taj kontinuitet i daje mi dodatni motiv.
Njegov put do profesionalnog fudbala bio je sve osim tipičnog — od treninga i dodatnog posla u igraonici, pa do superligaške scene — što ga danas motiviše da svaki korak ceni još više.
– Iskreno, taj period mi je sad čak i simpatičan. Fudbal sam trenirao stalno, ali sam radio u igraonici kod drugara da skupim još neku paru sa strane. Bilo mi je super, ali sve vreme sam znao da mi je fokus fudbal. Taj period me je naučio da se ne opuštam i da nema stajanja, samo rad i strpljenje. Danas, kad sam u mladoj reprezentaciji, još više cenim taj put i drago mi je što mogu da se nasmejem kad se setim kroz šta sam sve prošao.
Pročitajte još…
Iako prati i uči od starijih, Kuljanin ističe da je najvažnije ostati dosledan sebi.
– Pratim ja sve, naravno, ali iskreno najviše gledam da igram svoju igru. Možeš ti da pokupiš neki fazon od nekoga, ali na kraju svi najbolje izgledamo kad smo svoji. Tako da trudim se da razvijam ono što mene čini drugačijim, da imam neki svoj potpis u igri.
Veliku ulogu u njegovom napretku ima atmosfera u timu i podrška sa klupe.
– Poverenje trenera je ključ. Kada znaš da ti veruju i da stoje iza tebe, lakše igraš, opušteniji si i donosiš bolje odluke. Atmosfera u svlačionici je odlična. Svi se podržavamo i guramo jedni druge da budemo bolji. To mnogo znači mladom igraču poput mene.

Za kraj, Kuljanin govori o ciljevima koje postavlja oprezno, ali ambiciozno.
– Lično želim da napredujem u svakom segmentu i da se ustalim kao važan deo tima. Što se tiče kluba, verujem da imamo kvalitet da završimo sezonu u gornjem delu tabele. Cilj mi je da doprinesem tome koliko god mogu.
Njegova priča potvrđuje da Pančevo nastavlja da izbacuje mlade igrače sposobne da naprave iskorak u karijeri. A ono što je počelo kroz treninge i dodatni posao u igraonici danas prerasta u stabilan fudbalski put koji vodi ka sve ozbiljnijim izazovima.

