– Uzeti loptu u ruke posle deset meseci bilo je uzbudljivo, prelepo. U početku sam se osećao kao da prvi put igram košarku, ali onda, šut za šutom, osećaj se sve više vraćao – rekao je Polonara za Gazzeta delo Sport.
Polonara ističe da će sa timskim trenizima početi krajem leta.
– Za sada sam fokusiran na individualni trening, posebno na fizički. Tokom ovog perioda, moram biti oprezan da ne zadobijem povrede ili modrice, tako da će moj rad sa timom početi posle leta.
Svoje slobodno vreme je iskoristio da napiše autobiografsku knjigu „Moje drugo poluvreme“, koja je nedavno objavljena.
– Pričanje moje priče mi je uvek bilo na umu, možda na kraju karijere. Ali odlučio sam da to uradim sada kako bih iskoristio ovu pauzu. Imao sam dosta slobodnih dana za razmišljanje. Ovo leto sam počeo da pišem u bolnici sa Markom Garavaljom, koji mi je pomogao.
Pročitaj još…
Brojke koje niko ne može da ospori: Kodi je motor Crvene zvezde i najbolji asistent Evrope
Polonora ističe da je ključnu ulogu u njegovom oporavku imala je supruga Erika.
– Bilo je veoma teških trenutaka koje sam prevazišao zahvaljujući svojoj supruzi Eriki jer me nikada nije puštala bez njene pomoći, njenog prisustva. Njena mantra je bila: „Moraš se boriti za našu decu, ako to ne učiniš, neće ti oprostiti što si odustao.
Proces oporavka je i dalje u toku.
– Prošle nedelje sam bio u Valensiji i počeo sam da uzimam eksperimentalne pilule koje bi trebalo da smanje stopu recidiva. Ali to je prilično dug proces. Biće potrebno 2-3 godine da se bude sigurno da više nema rizika.
– Putovao sam u drugoj dimenziji, van ove. Osećao sam prisustvo svoje žene i ništa drugo oko sebe.
– Odbijao sam da jedem, nisam pio, nisam želeo da vidim nikoga osim svoje žene. Ostao sam sa ugašenim svetlima i nisam govorio. Bio sam ljut na svet. Mislim da je to bila vrsta depresije. Ali onda se desio preokret uz pomoć najbližih.Priredili su mi rođendansku zabavu i imao sam sjajan dan. Belineli i Viskonti su takođe bili tamo. Odatle sam počeo da se oporavljam i da ostavljam po strani loše misli. Sada se više ne pitam: „Zašto ja?“. Loša sreća se dešava iznenada i nema odgovora.
Ipak, o najtežim detaljima još uvek ne razgovara sa decom, iako su ona znatiželjna.
– Ćerka Vitorija je veoma pametna i nešto je razumela. Čak me je pitala: „Tata, šta je koma?“ Nije lako pričati o ovim temama, pa pokušavam da promenim temu – zaključio je Polonara.

