Do trofeja su stigli potpuno zasluženo, bez velike drame u finišu. Sporting je prvi posustao, a zatim je i Benfika ispustila svoje šanse, pa je postalo jasno da će se pehar vratiti na sever zemlje. Ekipa sa „Dragaa“ iskoristila je svoju priliku i pobedom nad Alverkom rezultatom 1:0 stavila tačku na šampionsku trku čak dva kola pre kraja.
Veliki pečat na ovaj uspeh dao je upravo Farioli, koji je tokom sezone praktično sklopio novi tim i uspeo da ga brzo uklopi u pobedničku celinu. Uprkos velikim promenama u sastavu i problemima sa povredama, njegov tim je delovao stabilno i sigurno, posebno u odbrani, koja je bila ključ osvajanja titule.
Cele sezone ekipa Porta je ubedljivo najbolja u Portugalu, stvarno su igrali „kao sat“. Farioli je napravio sjajan sistem na koji niko nije imao odgovor, pa ni aktuelni šampion Sporting, ni tim kog sa klupe predvodi Žoze Murinjo, koji su bili veći favoriti na početku sezone da se domognu statusa prvaka. Ipak, nismo mogli portiv Rodriga More, Samua, Oskara Pjetruševskog i ostatka ekipe koji su postali apsolutni hit u Evropi.
Oko pomenutog trojca biće mnogo pompe ovog leta, a zarada Porta bi takođe mogla da skrene pažnju mnogih.
Ovo je za Porto ukupno 31. titula u istoriji, a čak 13. u ovom veku, čime su još jednom potvrdili dominaciju u portugalskom fudbalu kada se podvuče crta na duže staze. Za mladog italijanskog trenera ovo je prvi veliki trofej u karijeri, ali način na koji je do njega došao jasno pokazuje da se na ovome neće zaustaviti i da je trener visokog kvaliteta.