Kada je Bešiktaš ovog leta formirao ekipu za povratak u Evroligu, teško da je bilo mnogo onih koji su očekivali da će već u prvoj sezoni biti konkurentan najvećim evropskim klubovima. Ipak, Dušan Alimpijević ponovo pokazuje zbog čega važi za jednog od najperspektivnijih evropskih trenera, pošto je u Istanbulu napravio tim koji ima jasnu ideju, prepoznatljiv identitet i koji je sposoban da iznenadi i najveće favorite.
Poslednji dokaz stigao je u sredu, kada je Bešiktaš pred svojim navijačima savladao Real Madrid rezultatom 83:79. Nije to bila samo još jedna pobeda u nizu, već utakmica u kojoj su crno-beli iz Istanbula pokazali da mogu da kontrolišu ritam i nametnu svoj stil igre čak i protiv jednog od najtrofejnijih evropskih klubova. Odlično otvaranje, čvrsta odbrana i kontrola većeg dela susreta doneli su Alimpijeviću možda i najznačajniji trijumf otkako je preuzeo turski klub.
Posebno je zanimljivo pogledati sa kakvim resursima raspolaže srpski stručnjak. Bešiktaš svakako nije siromašan klub, ali njegov igrački budžet od oko devet do deset miliona evra daleko je od iznosa koje za plate košarkaša izdvajaju najveći evroligaški projekti. Upravo zbog toga posao koji Alimpijević obavlja dobija dodatnu težinu.
Jedan od glavnih oslonaca ekipe je Skoti Vilbekin, koji sa prosekom od 13,7 poena predvodi Bešiktaš poenterski tokom dosadašnjeg dela takmičenja. Ipak, ono što posebno raduje navijače jeste činjenica da se nije sve svelo na jednog čoveka. Evroligaško lice pokazao je i Judžin Omoruji, Venjen Gabrijel donosi čvrstinu i kvalitet u reketu, dok je Entoni Braun još jedan od igrača koji svojim partijama daju ozbiljan doprinos. Dolazak Lonija Vokera dodatno je podigao individualni kvalitet ekipe, a Amerikanac je već pokazao koliko može da znači u napadu.
Alimpijević je, s druge strane, dobio ono što svaki trener želi – grupu igrača koji prihvataju njegovu ideju i sistem. Bešiktaš možda nema najveća imena u Evroligi, ali ima dovoljno kvaliteta, energije i širine da bude neugodan rival gotovo svakome. To se videlo i protiv Reala, koji je veći deo utakmice jurio rezultat, a u završnici nije uspeo da kompletira povratak.
Posebna priča je odnos koji je srpski trener izgradio sa navijačima. U Istanbulu je odavno postao mnogo više od čoveka koji sedi na klupi. Pristalice Bešiktaša prepoznale su njegovu energiju, posvećenost i način na koji ekipa izlazi na teren, pa se njegovo ime često ori tribinama. Ni pobeda nad Realom nije bila izuzetak – navijači su skandirali „Dušan, Dušan“ još pre poslednjeg zvuka sirene. Klub mu je u julu ukazao dodatno poverenje produžetkom ugovora do 2028. godine.
Rezultatski, Bešiktaš za sada ima sasvim dobru osnovu za optimizam. Posle 12 odigranih kola nalazi se na učinku od šest pobeda i šest poraza, u neposrednoj blizini mesta koja vode u plej-in. Za „debitanta“ u Evroligi, koji se posle 13 godina vratio u takmičenje, to je veoma dobar učinak, posebno imajući u vidu konkurenciju i kvalitet protivnika.

