Fudbalski klub Željezničar iz Sarajeva jedan je od najprepoznatljivijih klubova u Bosni i Hercegovini, ali se poslednjih godina nalazi daleko od pozicije na koju su njegovi navijači navikli. Klub sa velikom tradicijom, bogatom istorijom i brojnim trofejima danas se suočava sa ozbiljnom rezultatskom krizom, promenama na klupi i sve većim nezadovoljstvom navijača.
Poslednji događaji na Grbavici samo su dodatno otvorili pitanje kako je Željezničar od jednog od glavnih kandidata za trofeje u domaćem prvenstvu došao u situaciju da se nalazi blizu zone ispadanja.
Poraz od Borca rezultatom 4:0, odlazak trenera Davida Muslere i javno obraćanje najvatrenijih navijača, popularnih Manijaka, predstavljaju još jedan težak trenutak za sarajevski klub. Ipak, teško je sve ono što se događa na Grbavici posmatrati kao problem koji je nastao u jednoj utakmici ili tokom nekoliko poslednjih nedelja.
Da bi se razumelo trenutno stanje, potrebno je vratiti se nekoliko godina unazad i pogledati put kojim je Željezničar prošao od poslednje šampionske titule do današnje situacije.
Nekadašnji simbol uspeha u bosanskohercegovačkom fudbalu
Željezničar je osnovan 1921. godine, a tokom više od jednog veka postojanja izgradio je status jednog od najvećih klubova u regionu. Na Grbavici su se osvajali trofeji, stvarali veliki igrači i igrale utakmice koje su ostale upisane u istoriju bosanskohercegovačkog fudbala.
Klub iz Sarajeva osvojio je šest titula prvaka Bosne i Hercegovine, šest trofeja Kupa BiH, a može da se pohvali i titulom šampiona Jugoslavije iz sezone 1971/72. Posebno mesto u istoriji zauzima i plasman u polufinale Kupa UEFA 1985. godine.
Poslednji put Željezničar je bio šampion Bosne i Hercegovine u sezoni 2012/13. Tada je odbranio titulu i potvrdio dominaciju iz prethodnih godina. To mu je bila šesta titula prvaka države, a u tom periodu Plavi su bili među najuspešnijim ekipama u prvenstvu.
Međutim, od tada se mnogo toga promenilo. Prošlo je više od 13 godina, a Željezničar nije uspeo da ponovi šampionski uspeh. U međuvremenu su se na vrhu smenjivali Zrinjski, Borac i Sarajevo, dok je klub sa Grbavice sve češće ostajao bez značajnije uloge u borbi za titulu.
Naravno, ne može se očekivati da jedan klub svake godine osvaja prvenstvo, ali je za Željezničar posebno zabrinjavajuće to što je sve teže uspevao da održi kontinuitet rezultata i redovno bude konkurentan najboljim ekipama u državi.
Gde je nestao evropski Željezničar?
Evropska takmičenja nekada su bila važan deo ambicija kluba sa Grbavice. Željezničar je kroz kvalifikacije imao priliku da se suoči sa različitim evropskim ekipama, a nastupi na međunarodnoj sceni predstavljali su i sportski i finansijski značaj za klub.
Ipak, poslednjih godina evropski nastupi nisu postali kontinuitet kakav se očekuje od kluba njegovog renomea.
U leto 2025. godine Željezničar je igrao kvalifikacije za Ligu konferencije, ali je eliminisan od slovenačkog Kopra. Novi evropski nastup nije izboren za sezonu 2026/27, pa će Plavi ponovo ostati bez međunarodne scene.
To je još jedan pokazatelj udaljavanja od nekadašnjih ambicija. Evropska takmičenja ne donose samo sportski prestiž već i mogućnost dodatnih prihoda, većeg interesovanja igrača i sponzora, kao i priliku da se klub predstavi na međunarodnoj sceni. Zbog toga izostanak iz Evrope nije samo pitanje jedne propuštene sezone.
Poraz od Borca koji je ogolio probleme na Grbavici
Aktuelna sezona donela je nove razloge za zabrinutost, a poraz od Borca u 14. kolu WWin lige BiH možda je najbolje pokazao koliko je situacija ozbiljna.
Banjalučani su na Grbavici slavili rezultatom 4:0 i praktično bez većih problema stigli do ubedljive pobede.
Matej Deket načeo je mrežu domaćina u 23. minutu, a u nastavku je usledio potpuni slom sarajevskog tima. Sebastijan Herera pogodio je iz slobodnog udarca u 72. minutu, dok je Amer Hiroš, nekadašnji fudbaler Željezničara, sa dva gola u 76. i 83. minutu postavio konačan rezultat.
Posebno je bolan bio način na koji je Željezničar izgubio utakmicu pred svojim navijačima. Nije reč samo o četiri primljena gola, već o utisku da domaći tim nije uspeo ozbiljnije da parira jednom od glavnih konkurenata u prvenstvu.
Borac je tako nastavio pobednički niz, dok je Željezničar ostao sa još jednim teškim porazom i dodatnim pitanjima o stanju ekipe. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da je sarajevski tim već imao problema u duelima sa najboljim ekipama prvenstva. Porazi od Zrinjskog i Borca na Grbavici teško su pali navijačima,
Prema tabeli nakon 14 odigranih kola, Željezničar se nalazi na sedmom mestu sa 13 bodova. Takav učinak nije u skladu sa renomeom kluba koji je nekada bio šampion i redovno se borio za najviši plasman.
Muslera nije uspeo da pronađe rešenje
Poraz od Borca imao je i neposredne posledice po stručni štab. Nedugo nakon utakmice potvrđeno je da David Muslera više nije trener Željezničara.
Španski stručnjak na Grbavicu je stigao 14. jula, ali se njegova epizoda završila posle samo nekoliko meseci. Pod njegovim vođstvom Željezničar je odigrao 15 utakmica, ostvarivši četiri pobede, četiri remija i sedam poraza.
Takav učinak nije bio dovoljan da ekipa napravi željeni iskorak, a poraz od Borca bio je poslednji meč koji je vodio sa klupe Plavih.
Odlazak Muslere predstavlja još jednu promenu u periodu u kojem Željezničar pokušava da pronađe stabilnost. Pred rukovodstvom je sada zadatak da pronađe novog trenera, ali i da odgovori na mnogo važnije pitanje: kako izgraditi ekipu koja će ponovo biti konkurentna?
Promena na klupi može doneti kratkoročni impuls, ali teško da sama po sebi može rešiti probleme koji traju duže vreme.
Manijaci poslali jasnu poruku rukovodstvu
Posle poraza od Borca oglasili su se i najvatreniji navijači Željezničara, popularni Manijaci. Njihovo obraćanje izazvalo je veliku pažnju, posebno zbog detalja koje su izneli o odnosima sa ljudima koji vode klub.
Važno je naglasiti da su Manijaci javnosti predstavili pismo koje je nekoliko dana ranije pročitano na sednici Skupštine FK Željezničar.
U njemu su naveli da su prethodnih nekoliko meseci svesno birali da ne izlaze u javnost, jer su želeli da rukovodstvu daju dovoljno prostora da radi svoj posao. Podsetili su i da su ranije pružili podršku Odboru za hitnost, smatrajući da je stabilnost u tom trenutku bila najvažnija za budućnost kluba.
Ipak, prema njihovim rečima, strpljenje je potrošeno. Manijaci su naveli da su tokom prethodnog perioda bili izloženi optužbama i pokušajima diskreditacije, uz tvrdnje da su nazivani plaćenicima i da su dovođeni u pitanje njihovi motivi i iskrenost prema klubu.
Posebno zanimljiv deo pisma odnosi se na njihov zahtev prema rukovodstvu. Naveli su da su tražili da Željezničar do kraja polusezone izađe iz zone ispadanja.
Naglasili su da ne zahtevaju šampionsku titulu, niti očekuju da neko preko noći obezbedi milione i napravi čudo. Njihov zahtev, kako su istakli, jeste da klub sa takvom tradicijom ne završi polusezonu na poziciji koja vodi u niži rang takmičenja.
Još veću pažnju privukla je tvrdnja da ih je predstavnik uprave, nakon što su izneli svoje zahteve, pitao da li žele da preuzmu vođenje kluba.
Manijaci su takav odgovor ocenili kao neozbiljan i apsurdan, uz poruku da nisu tražili funkcije, pozicije niti uticaj na upravljačke strukture. Njihov zahtev, kako su naveli, bio je da ljudi koji su prihvatili odgovornost za vođenje kluba tu odgovornost i preuzmu.
„Klub se ne štiti tako što se o njegovim problemima šuti. Klub se štiti tako što se na probleme reaguje dok još postoji vrijeme da se nešto promijeni – jedna je od ključnih poruka iz njihovog pisma.
Na kraju su poručili da podrška klubu ne znači obavezu da se ćuti pred neodgovornošću i da sada očekuju konkretne rezultate od onih kojima je povereno upravljanje Željezničarom.
Ovo obraćanje pokazuje da nezadovoljstvo na Grbavici nije usmereno samo na igrače i stručni štab. Sve više pitanja odnosi se i na rukovodstvo, način upravljanja i pravac u kojem se klub kreće.
Kriza koja se ne može rešiti samo promenom trenera
Kada se sve sabere, jasno je da Željezničar prolazi kroz težak period. Rezultati nisu na nivou očekivanja, ekipa je ostala bez trenera, navijači javno izražavaju nezadovoljstvo, a klub se nalazi daleko od borbe za trofeje.
Ipak, bilo bi pogrešno sve probleme pripisati samo jednom treneru ili generaciji fudbalera. Muslera je otišao, ali pitanja koja su ostala na Grbavici mnogo su veća od njegovog mandata. Potrebno je pronaći dugoročno rešenje za sportski sektor, uspostaviti jasnu strategiju dovođenja i razvoja igrača, ali i obezbediti stabilnost u rukovođenju klubom.
Željezničar ima tradiciju, stadion i navijače koji od njega očekuju mnogo više. Međutim, samo pozivanje na istoriju i nekadašnje uspehe nije dovoljno da bi se klub vratio na vrh. Poslednja titula osvojena je 2013. godine, evropski nastupi nisu redovni, a aktuelna sezona donela je borbu za izlazak iz opasne zone. Poraz od Borca i odlazak Davida Muslere samo su dodatno pojačali utisak da se problemi moraju rešavati mnogo ozbiljnije.
Željezničar je nekada bio simbol uspeha i jedan od klubova koji su određivali vrh bosanskohercegovačkog fudbala. Danas se, međutim, na Grbavici sve češće postavlja pitanje kako zaustaviti pad i vratiti Plave tamo gde njihovi navijači smatraju da pripadaju.

