Pročitajte još:
-Iskreno, zaigralo mi je i ovo novo srce! Crvena zvezda je bila i ostala neizostavni deo mog života. Lepo je bilo ponovo videti stadion na kom sam u kontinuitetu proveo 10 godina, divno je bilo i ponovo videti Terzu, Tozu i Mitu… Verujem da ću posle punog oporavka moći da ponovo pogledam neku utakmicu uživo. Do tada, pratim Zvezdu preko TV-a i radujem se njenim uspesima- rekao je.
Sa 69 godina postao je najstariji primalac srca u Srbiji.
-Danas se smejem, a pre samo šest meseci mi je život visio o koncu. Srce mi je radilo sa svega 20 odsto kapaciteta. Dugo sam bio ugrožen i nisam bio preveliki optimista. Znao sam da će biti izuzetno teško pronaći donora. A i nakon toga – imunološki sistem pacijenta može da prepozna novo srce kao strano telo i pokuša da ga odbaci. Srećom, u mom slučaju se to nije dogodilo, ali dok ne prođe godinu dana ozbiljan rizik i dalje postoji. Posle operacije su me šest dana držali u komi. Nimalo naivna situacija. Sada se osećam dobro, neuporedivo bolje nego pre transplantacije i zahvalan sam Bogu ali i lekarima sa Instituta ‘Dedinje’ koji su napravili svetski podvig! Moje je dalje da ih slušam i pratim jasne instrukcije. Svestan sam da su šanse bile ILI-ILI, da sve ovo uspe.
Govorio je da se sada pridržava strogih pravila.
-Izbegavam kontakte sa drugim ljudima dok mi imunitet potpuno ne ojača. Imao sam problema sa dekubitisom, ali i to polako prolazi.
O Šeletu brine supruga Vinka, a uz doktore je njegov najveći oslonac.
-Šetamo zajedno po malo, prinuđena sam i ja da uz Miloša sad gledam fudbal na TV-u, oporavak ide fino, da kucnem u drvo iznad svih očekivanja – uz osmeh je rekla Vinka.
Vinka je pohvalila lekarsko osoblje i tim koji je operisao njenog supruga.
-To kakve lekare imamo, nema ih Hjuston! Nema ih ceo svet! Ostvarili su podvig nad podvizima. Niko čoveka s 69 godina ne bi ni uzeo u razmatranje za takav poduhvat. Do neba im hvala na stručnosti, na požrtvovanosti, na pažnji od momenta kada je doktorka Košović Milošu javila – imamo srce, da li ste spremni za transplantaciju! I sećam se da sam suprugu tada rekla tvoja je odluka, ja ću da te podržim šta god budeš rešio. I u roku od pola sata je prelomio, odlučio se na ovako jedan težak zahvat i već sledećeg jutra je bio na operacionom stolu. U takvim situacijama su minuti važni. Miloš i ja ćemo večno biti zahvalni direktoru Milovanu Bojiću, doktorki Dragani Košović, doktoru Saši Boroviću koji ga je i operisao i svim ostalima koji su vodili i vode brigu o njemu. Samo da znate koliko je bilo teško gledati Miloša posle operacije u toj staklenoj kutiji, naročito dok je tih šest dana bio u komi i s koliko brige i pažnje su bili uz njega.

