Fudbalski svet ostao je bez Dina Sanija, legendarnog brazilskog veziste i člana generacije koja je 1958. godine osvojila prvo Svetsko prvenstvo u istoriji Brazila. Nekadašnji fudbaler preminuo je u 94. godini, a vest o njegovoj smrti potvrdio je Fudbalski savez Brazila.
Sani je tokom bogate karijere ostavio dubok trag na dva kontinenta. Osim što je sa reprezentacijom Brazila stigao do svetske titule u Švedskoj 1958. godine, sa Milanom je osvojio Seriju A i Kup evropskih šampiona. Bio je poznat po preciznim dodavanjima, odličnom izvođenju prekida i sposobnosti da kontroliše igru na sredini terena.
Nota de pesar – Dino Sani
O Sport Club Corinthians Paulista lamenta profundamente o falecimento de Dino Sani, aos 94 anos, ocorrido neste domingo (15).
Como jogador, o ex-volante vestiu a camisa alvinegra entre 1965 e 1968, disputando 117 partidas e integrando a equipe campeã do Torneio Rio-São Paulo de 1966.
Após encerrar sua carreira como atleta, em 1968, Dino Sani deu continuidade à sua ligação com o Timão à beira do campo, assumindo o comando técnico da equipe entre 1969 e 1970.
Pela Seleção Brasileira, Dino foi campeão mundial em 1958.
Neste momento de tristeza, o Clube se solidariza com familiares, amigos e admiradores, desejando força e conforto a todos.
— Corinthians (@Corinthians) November 16, 2026
Bio deo istorijske generacije Brazila
Dino Sani rođen je 23. maja 1932. godine u Sao Paulu, u porodici italijanskog porekla. Za reprezentaciju Brazila odigrao je 24 utakmice i postigao četiri gola, a njegov učinak obuhvatio je 16 pobeda, četiri remija i četiri poraza.
Najveći uspeh ostvario je na Svetskom prvenstvu 1958. godine u Švedskoj, kada je Brazil prvi put postao šampion sveta. Selektor Visente Feola uvrstio ga je u startnu postavu za pobedu nad Austrijom od 3:0, kao i za remi bez golova protiv Engleske.
Ipak, povreda mišića sprečila ga je da nastavi takmičenje, pa je njegovo mesto u ekipi zauzeo Žito. Brazil je na kraju stigao do istorijskog trofeja, a Sani je ostao upisan kao jedan od članova prve šampionske generacije.
Sa nacionalnim timom osvojio je i Kup Osvalda Kruza 1958, Kup Bernarda O’Higinsa 1959. i Kup Roke 1960. godine.
Predsednik Fudbalskog saveza Brazila Samir Šaud odao mu je počast nakon vesti o smrti.
Izgubili smo jednog od naših prvih svetskih šampiona. Dino Sani je zauvek upisao svoje ime u istoriju brazilske reprezentacije 1958. godine. Njegovo ime će zauvek stajati među velikanima žutog dresa. U ovom teškom trenutku za njegovu porodicu i prijatelje, izražavam saučešće i odajem počast velikom šampionu i idolu. – poručio je prvi čovek brazilskog saveza.
A CBF lamenta profundamente o falecimento de Dino Sani, integrante da equipe campeã mundial em 1958, que conquistou a primeira estrela para o Brasil.
Dino Sani deixa um legado de conquistas e uma história que será sempre lembrada pelo futebol brasileiro.
Nossa solidariedade aos familiares, amigos e admiradores. Descanse em paz, campeão. 🖤
— brasil (@CBF_Futebol) November 16, 2026
Sa Milanom osvojio titulu prvaka Evrope
Sani je profesionalnu karijeru započeo u Palmeirasu 1950. godine, sa kojim je osvojio prvenstvo države Sao Paulo. Nakon nastupa za XV de Žau i Komersijal, 1954. godine prešao je u Sao Paulo, gde je ostavio posebno dubok trag.
Za taj klub odigrao je 324 utakmice i postigao 113 golova, a 1957. godine osvojio je još jednu titulu prvaka države.
Potom je usledila kratka epizoda u Boki juniors, od 1960. do 1961. godine, pre nego što je stigao u evropski fudbal i potpisao za Milan. U italijanskom velikanu osvojio je titulu prvaka Serije A u sezoni 1961/62, a godinu dana kasnije i Kup evropskih šampiona, jedan od najvećih trofeja u klupskom fudbalu.
Igračku karijeru završio je u Korintijansu, za koji je nastupao od 1965. do 1968. godine. Sa tim klubom osvojio je turnir Rio–Sao Paulo 1966.
🚨LUTO🖤| Dino Sani, campeão mundial com a Seleção Brasileira em 1958, morre aos 94 anos. https://t.co/oaVxTHLxlt
— FUTRIKEI (@futrikeiof) November 16, 2026
Uspešna trenerska karijera i posle igračkih dana
Nakon završetka igračke karijere, Sani se posvetio trenerskom poslu. Vodio je Korintijans od 1969. do 1970. godine, a potom je sa Internacionalom osvojio tri uzastopne titule prvaka države Rio Grande do Sul, od 1971. do 1973. godine. Sa istim klubom došao je do još jednog trofeja 1983.
Tokom trenerske karijere radio je i u Palmeirasu, Flamengu, Fluminenseu, Koritibi, Gojasu i Ponte Preti. Poseban uspeh ostvario je u Urugvaju, gde je predvodio Penjarol do titula prvaka 1978. i 1979. godine.
Kasnije je trenirao i Boku juniors, Koritibu, reprezentaciju Katara i Gremio, gde je 1992. godine završio trenersku karijeru.

