Jedna od najvažnijih era belgijskog reprezentativnog fudbala polako se završava. Romelu Lukaku odlučio je da stavi tačku na reprezentativnu karijeru, i to na način koji nije želeo – ljut i razočaran odnosom selektora Marka van Bomela, ali i činjenicom da više nema status kakav je godinama imao u nacionalnom timu. Napadač koji je postao sinonim za golove u dresu Crvenih đavola odlazi posle 16 godina, kao jedan od najvećih fudbalera u istoriji belgijskog fudbala.
Prema pisanju Mozzart Sporta, Lukaku je odluku saopštio saigračima u svlačionici, ne čekajući da se obrati stručni štab. Okupio je reprezentativce, uz prisustvo dugogodišnjeg prijatelja i saigrača Aksela Vitsela, i održao emotivan govor. Zahvalio se svima sa kojima je delio svlačionicu, podsetio se zajedničkih trenutaka i poručio da je njegovo vreme u reprezentaciji završeno.
Odluka je došla nakon sve izraženijeg nezadovoljstva njegovom ulogom u ekipi. Posebno ga je pogodio odnos selektora Van Bomela, koji mu je u prethodnim utakmicama davao sve manje prostora. U pojedinim susretima dobijao je tek nekoliko minuta, dok je protiv Francuske ostao na klupi svih 90 minuta.
Pročitajte još..
Luka Ilić počeo da trenira sa Zvezdom: Na takmičarski fudbal čeka do proleća
Kap koja je prelila čašu bila je situacija tokom poslednjeg meča, kada je dobio instrukciju da se zagreje za ulazak u igru u završnici. Lukaku je, prema navodima iz izveštaja, odbio da uđe i predložio da priliku dobije Hugo Kajpers, koji je doputovao iz Meksika kako bi se priključio reprezentaciji.
Belgijanac je već tada prelomio. Smatrao je da više neće imati ulogu prvog napadača, posebno nakon što je Šarl de Ketelare preuzeo značajan deo odgovornosti u ofanzivi. Dolazak Van Bomela na selektorsku poziciju dodatno je promenio njegov status, a nekada neprikosnoveni prvi izbor postao je igrač od kojeg se očekivalo da prihvati sporednu ulogu.
Van Bomel je, u međuvremenu, pred kamerama govorio o zajedničkoj odluci kada je objašnjavao zašto Lukaku nije dobio priliku protiv Italije. Međutim, napadač je očigledno imao drugačiji pogled na čitavu situaciju.
Pročitajte još..
Banki pred Zvezdu: „Njihov skor ne pokazuje koliko su zapravo dobri“
Brojke najbolje pokazuju koliko je Lukaku značio Belgiji. Za nacionalni tim odigrao je 135 utakmica i postigao čak 94 gola, čime se nalazi na petom mestu večne liste najboljih strelaca reprezentativnog fudbala. Ispred njega su samo Kristijano Ronaldo sa 146, Lionel Mesi sa 126, Ali Daji sa 108 i Sunil Četri sa 95 pogodaka.
Još impresivnije zvuči podatak da je Lukaku sa samo 25 godina postao najbolji strelac u istoriji belgijske reprezentacije. Njegov doprinos nije se ogledao samo u golovima, već i u činjenici da je godinama bio centralna figura generacije koja je Belgiju vratila među najvažnije reprezentacije sveta.
Debitovao je za prvi tim Anderlehta sa svega 16 godina, a već kao tinejdžer privukao je pažnju najvećih evropskih klubova. Čelsi ga je doveo kao velikog talenta, ali na Stamford Bridžu nije dobio kontinuitet. Usledile su pozajmice u Vest Bromvič Albion i Everton, gde je počeo da pokazuje puni potencijal.
U Evertonu je za četiri godine postigao 87 golova na 166 utakmica, što mu je otvorilo vrata Mančester junajteda. Transfer vredan 84,7 miliona evra predstavljao je veliki korak u karijeri, ali se na Old Trafordu nije potpuno uklopio u očekivanja. Pravu eksploziju doživeo je u Interu, gde je pod vođstvom Antonija Kontea postigao 64 gola na 95 utakmica i osvojio titulu prvaka Italije.
Pročitajte još..
Alimpijević presekao: Objavljen spisak reprezentacije za mečeve sa Litvanijom i Italijom
Ipak, njegova klupska karijera bila je obeležena brojnim promenama. Povratak u Čelsi, ponovni odlazak u Inter, epizoda u Romi i kasniji prelazak u Napoli pokazali su koliko je često menjao sredine. Uprkos tome, u reprezentaciji je uglavnom imao stabilno mesto i poverenje selektora.
Sa Belgijom je prošao kroz najznačajniji period moderne istorije tamošnjeg fudbala. Generacija koju su predvodili Lukaku, Kevin de Brujne, Eden Azar, Tibo Kurtoa i Aksel Vitsel donela je Crvenim đavolima treće mesto na Svetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji. Trofej najvećeg takmičenja ipak je izostao, a posebno bolan ostao je Mundijal u Kataru, na kojem je Belgija eliminisana već u grupnoj fazi.
Lukaku je tada bio jedan od tragičara, pošto je protiv Hrvatske propustio nekoliko velikih prilika. Njegove suze nakon utakmice obišle su svet, ali se vratio i nastavio da postiže golove za nacionalni tim. U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo postavio je novi rekord, postigavši 14 pogodaka na samo osam utakmica.
Pročitajte još..
Ibon Navaro precrtao Čimu Monekea? Zvezdin trener doneo važnu odluku pred Milano
Poslednjih godina, međutim, sve je teže održavao kontinuitet. Povrede, problemi sa formom i promena statusa u klubovima počeli su da utiču i na njegovu reprezentativnu ulogu. Iako je i dalje imao želju da pomogne Belgiji, više nije bio neprikosnoveni napadač kakav je bio tokom prethodne decenije.
Sada je odlučio da sam odredi trenutak odlaska. Na društvenim mrežama objavio je nekoliko fotografija i poruku započeo rečima „16 godina…“, čime je simbolično zatvorio jedno veliko poglavlje.
Lukaku možda nije ostvario sve što je mogao, niti je njegova karijera prošla bez kontroverzi i pogrešnih odluka. Ipak, teško je zamisliti istoriju belgijske reprezentacije u poslednjih petnaestak godina bez njegovog imena. Odlazi kao najbolji strelac u istoriji Crvenih đavola i jedan od najprepoznatljivijih napadača svoje generacije.

